Fluk

19:17 in Vasi psi by Miljenko Hajdarovic

Došavši na svijet 28.01.2007. godine, Fluk je kao najmanji od deset  živorođenih  mladunaca ostao bez mogućnosti da uživa u majčinom mlijeku, jer su ostali bili jači i brži, a mama je imala samo 9 bradavica.

30.01.2007. pošla sam da vidim kod susjeda leglo i nemalo se iznenadila kad sam napolju, na ciči zimi ugledala skoro beživotno i već pomodrelo mladunče, koje pri tom nije davalo  znakove života, osim rijetkih pokušaja da otvori već zgrčenu vilicu. Ubacila sam ga u maicu i ludački vozila do stana, kako bih ga reanimirala. Nakon 45 minuta blagog trljanja kroz mokre i suhe vruće kuhinjske krpe, mališa je pustio svoj prvi glas. Više je to ličilo na krkljanje ili vapaj, nego lavež, cijukanje, ili bilo kakav glas koji psi inače proizvode. Tog dana popio je svoj prvi „umjetni“ obrok sačinjen od 3.2% mlijeka umućenog sa pavlakom, malo maslaca, meda i 3 AD kapi. Sva ova čarolija sipala se u bočicu od kapi za nos, iz koje je on ručkio 5 dnevnih obroka. I…, našoj sreći nije bilo kraja. Iako je već narednog dana imao zastoj crijeva usljed smrzavanja, problem smo adekvatno riješili, kuhajući mu čaj u dozi koja je odgovarala bočici kapi za nos /3 cvijeta kamilice, tri zrna kima i tri zrna lana…/ Mališa je uz našu pomoć otrgnut od sigurne smrti. Narednih 7 dana ja sam bila „mama-inkubator“. Bilo je vrijeme zimskog odmora, pa sam mogla sebi priuštiti i tu ulogu. Naime, pošto je bio sićušan, a uz to i slab, odlučila sam ga držati na svom vratu, umotanog između toplog šala i vlastite kože, koju je tih dana apsorbirao kao miris svoje mame i od tada do danas, evo godinu i pol, svi znaju za Fluka i njegovu mamu od koje se nikad ne odvaja.

Obzirom da smo ja i on mnogo vremena proveli u „priči“, sasvim je logično kad mu neko kaže da mama ide pa-pa, i on je već na ulaznim vratima, čekajući da se vrata otvore. Posebna pasija mu je vožnja na mjestu suvozača, gdje uredno otrpi vezivanje sigurnosnim pojasom /jer sve mora biti po propisu/. Poneko se zna našaliti sa njim da mama ide di-di, i tad je urnebes od propinjanja na dvije noge i grčevitog stezanja „sagovornika  prvim šapama da ga „vodi do mame i di-di“. Oni koji su „okusili“ ovakav vid čežnje za vožnjom, više se ne usuđuju na varku, jer snaga  zahvata njegove „poluge“ nije zanemariva, obzirom da mu je mama do godinu dana sipala AD kapi u hranu i riblje ulje, a o vitaminima…da ne govorimo. Najslađi su oni sa okusom banane i ananasa. Malo meda na vrhu žličice je svakojutarnji ritual uz smrvljenu ljusku jaja, koja mu obezbjeđuje uredan kalcijum. Sve u svemu-zadovoljan subjekt na radost „mame“ čija  se „dvonoga djeca“ : sin od 16 godina i kćerka od 12 godina naprosto utrkuju u pružanju ljubavi malom mezimcu, koji je osvojio njihova srca. Iako se stan usisava dva puta dnevno, a sredstva za visoki sjaj parketa konstantno premazuju, dlake su sveprisutne, koliko god ih pokušali istrijebiti. Dovoljno je jedno maženje na podu i rastezanje Fluka između „seke“ i „brace“, pa da se one nenadano nađu gdje im i nije mjesto. Uz sve navedeno, Fluk odlično raspoznaje imena dragih osoba, tako da mu je dovoljno spomenuti ime osobe i on instinktivno podigne uši, okrene se dva puta oko svoje osi i traži da izađe napolje, kako bi „potražio“ prijatelja. Jako je razmažen i naravno, zauzima mjesto ispod klime na dvosjedu prije nas, a zimi je prvi kod kamina. Spavanje na krevetu nije luksuz, već potreba da se zna da i on svoje mjesto ima. Svakodnevne šetnje učinile su da se i naše kondiciono stanje popravi a njegova energija da pronađe najbolji put pražnjenja. Obzirom da je svejedica i lakom na hranu, posebno pazimo na njegovu ishranu. Jabuka i mrkva su konstantno u upotrebi, a ostalo sezonsko voće je uvijek dobrodošlo. Ono što ne bi smio da okusi jesu slatkiši, ali, uz oprezno doziranje poneka kockica čokolade je slatka koliko i umjetna kost kupljena u pet shopu..

Jednom je u šetnji prišao klupi na kojoj su sjedili momak i djevojka, te je zgrabio momku čokoladicu LION i usput mobilni telefon, koji je bio na čokoladici. Ima nevjerovatan njuh, što nije ni čudno, jer je njegova majka za svog „radnog“vijeka radila za crnogorski MUP, kao prvi pas za pronalaženje droge. Stigla je iz Italijanske policije, kao poklon kolegama u susjednoj državi. Od svoje pete godine, na žalost je data jednom od onih koji su je „dužili“ i od tada je nehumano upotrebljavana za priplod i do dva puta godišnje, bez adekvatne njege i brige.
Potaknuta njenom sudbinom, uputila sam se onog 30.01.2007. da vidim leglo i pronašavši našeg mezimca, narednih 40 dana sam hranila mladunce, jer bi u suprotnom leglo bilo desetkovano.

Srecom, te godine, nezahvalni vlasnik je Flukovu biološku mamu dao u azil, ali sam saznavši za to, zamolila dobrog poznanika da je on prihvati u svoje lijepo dvorište. Tako, Fluk danas uživa u pažnji, ljubavi i poslasticama svoje surogat mame, a česte izlaske u prirodu koristimo da bi se poigrao sa biološkom mamom, od koje je bio prvi odvojen, ali je eto jedini sad uz nju.

Vjerujem da će mnogi nakon ove priče zaista reći da se ne zna zašto je nešto dobro, ili sve je dobro kad ima dobar završetak.

Andrijana Nikolić

Tags:
26 Comments »